5 provjerenih načina konzerviranja hrane
2016. 08. 02.
Otkako smo se mi ljudi pojavili na Zemlji, neprestano razmišljamo o tome kako sačuvati miris, okus i hranjivost svježe hrane za kasniju upotrebu. Danas imamo na raspolaganju mnoge metode, neke od njih poznate su stoljećima, druge su rezultat stalnog tehnološkog razvoja.
1. Sušenje
Vjerojatno najstariji način čuvanja začina, voća, povrća i mesa, jer sve što je potrebno za uklanjanje vlage koja uzrokuje kvarenje je puno, puno sunca. Danas se ova praksa koristi u cijelom svijetu, u južnoj Italiji uglavnom za sušenje rajčica, u Indiji čili papričica, manga i mnogih začina.
Želimo li to učiniti poput naših starih, začine sušimo tako što ih jednostavno povežemo u svežanj i objesimo na suho, sunčano mjesto. Voće i povrće se prepolovi ili nareže i izloži suncu nekoliko tjedana na čistoj rešetki. Uspjeh gore navedene metode u Hrvatskoj zahtijeva puno sreće, jer je rijetka suha vrućina koja traje tjednima ovih dana, sjetite se ovog ljeta i zadnjih nekoliko godina. Sve više kućanstava i poljoprivrednih gospodarstava stoga koristi električne uređaje za sušenje, pomoću kojih se u nekoliko sati može izvući vlaga iz začina, voća i povrća.
2. Soljenje
Soljenje se u osnovi razlikuje od sušenja samo po tome što se u ovom slučaju konzervirani proizvodi, najčešće mesni i riblji, posipaju velikom količinom soli. Sol izvlači vlagu i minimalizira prisutnost i širenje bakterija, pa se sastojci konzervirani solju mogu koristiti jako dugo (iako im tekstura neće biti ista). Posoljene proizvode stavljamo u posudu ili veliku posudu i vadimo kada nam zatrebaju.
3. Zimnica
Priprema džemova i zimnice već se vrši toplinskom obradom. Malo ljudi zna da postupak potječe iz vremena Napoleona, kada su se pripremale zalihe za njegovu vojsku. Popularna je u cijelom svijetu i dan danas, posebno za konzerviranje voća, povrća, ali i mesa. Limenke (i mnogi konzervansi) koriste se u prehrambenoj industriji, ali staklenke su češće u kućnoj upotrebi.
Najvažnije je da se staklenke i poklopci moraju dezinficirati prije upotrebe, u tu svrhu također ih je prikladno staviti u vruću vodu na nekoliko minuta. Zatim možemo puniti marmeladom, voćem kuhanim u pošećerenoj vodi sa začinima i sl. Poznate su dvije glavne metode, jedna je kuhanje na pari (suho ili mokro) koje ovdje nije detaljno opisano zbog nedostatka prostora, a druga je jednostavna toplinska obrada, vrući džem napuniti u staklenku, zatvoriti i preokrenuti. U oba procesa, dok se proizvod hladi u stakllenki, stvara se vakuum i tako hermetički zatvara spremnik.
Pekmez ili džemovi također se mogu skladištiti bez toplinske obrade, a hermetičko brtvljenje osigurava
Takaje ventil. U ovom slučaju pekmez punimo u staklenku, zatvorimo metalnim poklopcem i u polopac ubodemo Takaje ventil u poklopac. Kroz ventil
Takaje vakumirka može se isisati zrak iz boce i stvoriti vakuum. Važno je zapamtiti da samo vakumiranje produljuje rok trajanja samo na ograničeno vrijeme (oko četiri puta), pa ako želimo proizvode čuvati dulje vrijeme, bit će nužna upotreba neke vrste konzervansa.
4. Kiseljenje
Najveća razlika u odnosu na zimnicu je u tome što nema termičke obrade kod kiseljenja, pa očišćene sirovine možemo skladištiti u sirovom stanju. Dakle, za kiseljenje su potrebne samo dvije stvari, sol i ocat. Jednostavno dodajte sastojke koje želite ukiseliti u sok od soli i octa i zatvorite posudu.
Najveća prednost je što ne mijenja previše teksturu sastojaka. Osim toga, povrće je fermentirano, što rezultira povećanjem udjela vitamina - poznato je da ukiseljeno povrće ima visok udio vitamina B6.
5. Zamrzavanje
Riječ je o potpuno modernom postupku koji omogućuje činjenica da danas gotovo svako kućanstvo ima zamrzivač. Voće i povrće svakako preporučamo prvo zamrznuti na pladnju ili u plitkoj kutiji te gotove proizvode zamotati
u foliju ili vrećicu koja se vakumira (prednost potonje je što je hermetička i smrznuta hrana nema okus zamrzivača).
Kod zamrzavanja okus većine povrća i voća ostaje manje-više isti, no nažalost, mijenja mu se tekstura te će nakon odmrzavanja biti potpuno drugačija od svježeg. Hrana u kućnim zamrzivačima smrzava se vrlo sporo (može proći i do 24-36 sati da unutarnja temperatura padne ispod -15oC!).
Danas, međutim, gotovo svaki restoran ima
šoker, koji je u biti hladnjak visokih performansi u kojem možete zamrznuti do -24
oC do 30-40 kg voća. Velika prednost šok zamrzavanja ili brzog zamrzavanja je ta što se, s obzirom na to da se zamrzavanje odvija izuzetno brzo, struktura proizvoda se uopće ne narušava, pa ni nakon puštanja u promet višnje neće biti smrznute kašaste, a jagode ili zeleni grašak neće biti mekan.